Još Hrvatska ni propala

from Wikipedia, the free encyclopedia

Još Hrvatska ni propala (German: Croatia is not yet lost ) is a poem by Ljudevit Gaj . It was set to music by Ferdo Livadić in 1833 . Gaj wrote the poem in 1832 under the original title Horvatov szloga y Zjedinenye .

Emergence

Franjo Kuhač recounts the genesis of the poem in his piece Ilirski glazbenici (German: Illyrian musicians ). It is unclear whether this corresponds to the historical origin of the poem. After that, Gaj traveled to Samobor on a sledge to visit Livadić. He thought “Croatia is not lost as long as we are living innovators” (“još Hrvatska nije propala dok mi preporoditelji živimo”) and heard Croatian farmers singing in a church. When he entered Livadić's house, he already had the words and the basic melody for the song in mind. On the same evening, Gaj and Livadić wrote more verses. Three verses became particularly well known and became the unofficial anthem of the Illyrian movement .

text

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,
ter da stransko teško breme iz nas bacimo?
Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili
da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,
razdružit nas neće sila baš nikakva već!
Nas je nekad jedna majka draga rodila,
hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Individual evidence

  1. Ljudevit Gaj: Horvatov szloga y Zjedinenye. In: Wikisource. Ljudevit Gaj, 1833, accessed February 14, 2018 (Croatian).